Karijera

Naftni biznis u ženskim rukama

Izvor: Blic 23 decembar 2019 • 6 min

Zagorka i Sofija su obe završile tradicionalno „muške“ fakultete i danas su na pozicijama koje su pre njih bile „rezervisane“ samo za njihove kolege. Firma, kao što je NIS, koja se bavi istraživanjem, proizvodnjom, preradom i distribucijom nafte i naftnih derivata, na prvi pogled ne deluje kao okruženje za jednu damu. Prema ustaljenim standardima društva, ovako jedna gruba industrija nekako je uvek predviđena za muškarce. Međutim, ove dve hrabre dame dokazale su da su i fizički i psihički podjednako sposobne kao i muškarci na istim pozicijama.

Rodna ravnopravnost je tema koja u našem društvu postaje sve više aktuelna, ali i dalje postoji veliko nerazumevanje šta to u stvari predstavlja. Rodna ravnopravnost nije privilegija manjine, već pravo svih na jednake mogućnosti, kako u društvu – tako i na poslu.

Zagorka Brat
Zagorka Brat

Zagorka je, inače, nakon više godina rada u oblasti inspekcije, od prošle godine zaposlena u NIS-u na poziciji vodećeg inženjera za RBI, odnosno vodećeg inženjera inspekcija bazirane na riziku opreme pod pritiskom. Dakle, ona i tim kojim rukovodi su zaduženi za procenu rizika i planiranje trenutno oko 16.000 jedinica opreme u Rafineriji u Pančevu.

—Završila sam srednju mašinsku školu u Pančevu kao učenik generacije, a potom i Mašinski fakultet kao jedan od najboljih studenata. Po završetku fakulteta opredelila sam se da svoju karijeru razvijam u privredi. Na izboru mog poziva mogu da zahvalim tati i mojim profesorima koji su shvatili da imam više sklonosti ka prirodnim i tehničkim naukama nego društvenim. Poslušala sam savete, njihova podrška mi je veoma značila na mom putu da istrajem u svojoj nameri i mislim da nisam pogrešila — započinje priču Zagorka i dodaje da je u vreme njenih studija na Mašinskom fakultetu bilo upisano samo 10 odsto devojaka. Sada, nakon godina iskustva, profesionalna podrška ne izostaje ni od strane kolega sa kojima svakodnevno sarađuje.

Cilj njenog posla je obezbeđenje svih 16.000 delića slagalice u rafineriji. Ovaj veoma odgovoran, zahtevan i stručan inženjerski posao, pored razvoja računarskog alata, proračuna i organizacije posla, između ostalog podrazumeva i da mora da vrši preglede stanja opreme na postrojenjima, ulazi u opremu i radi na različitim visinama.

— Sećam se, na početku moje karijere, dok još nisam radila u NIS-u, jedne nesvakidašnje situacije na terenu. Vršila sam inspekciju opreme, a radnici su povikali: „Ne ide inspektor, ide žensko”. To je jedan od trenutaka kada shvatite koliko morate da budete jaki i da sa osmehom prihvatate ovakve situacije, da morate dodatno da se trudite da biste dokazali da ste kao žena vredni pozicije — priča ona.

Ova odlučna dama dok nas provodi kroz postrojenja Rafinerije objašnjava da je morala pri zaposlenju u NIS da prođe poligon kao i njene muške kolege. Poligon podrazumeva simulaciju rada u zatvorenom – mračnom i skučenom prostoru u kome nosite izolacioni aparat sa kiseonikom, kao i penjanje na skelu visoku nekih 12 metara. Lakoća s kojom ona iznosi ove podatke ostavlja utisak da njoj apsolutno nije stran rad u tako izazovnoj sredini.

Druga mlada žena koja se susreće sa izazovima „muškog” posla je Sofija Šoškić. Sofija radi u departmanu NIS-a u Novom Sadu koji se skraćeno zove GIRL (u prevodu sa engleskog „devojka“). GIRL je skraćeno od „geološka istraživanja i razrada ležišta”, što u praktičnom smislu znači da je njen posao usko povezan sa proizvodnjom sirove nafte.

Završila sam Matematičku gimnaziju u Kraljevu i spremala sam se da upišem ETF. Međutim, pred kraj srednje škole saznala sam za NIS-ov program „Energija znanja“ koji najboljim đacima obezbeđuje stipendije za studije u Rusiji i rad u kompaniji. Prijavila sam se i nakon testiranja započela studije u Moskvi na prestižnom naftaškom univerzitetu Gubkin.

Sofija Soskic
Sofija Šoškić

Po završetku studija, Sofija se vratila u Srbiju i počela da radi u NIS-u, gde je najpre dobila priliku da radi kao operater na naftnim bušotinama u blizini Kikinde i Zrenjanina i svoje teorijsko znanje stečeno na fakultetu upotpuni praktičnim radom na naftnim bušotinama. U Zrenjaninu je živela tri meseca, a u Kikindi pet. Pošto se bušotine nalaze daleko od naseljenih mesta, svaki dan je morala da putuje do radnog mesta.

—Sećam se prvog dana posla da mi je tadašnji direktor pogona za Srednji Banat rekao „čestitam, ti si prva žena operater u pogonu Srednji Banat” — priča Sofija.

Tako su čišćenje, zamena i podmazivanje delova opreme i rad na otvorenom u svim vremenskim uslovima bili deo njenih svakodnevnih aktivnosti.

—Zbog takve prirode posla, moje kolege su me na početku tretirale kao princezu. Čini mi se da je za mene upravo to najveći izazov. To da si stalno u iskušenju da prihvatiš da si slabija i to što kolege žele da te poštede teškog rada. Sa tim se treba izboriti, jer dok ne preuzmeš odgovornost, ne možeš savladati osnove niti postati deo tima. Najponosnija sam bila kada su moje kolege stekle dovoljno poverenja u mene da me samu pošalju na teren — kaže ova mlada inženjerka i dodaje da joj je otac pred kraj srednje škole rekao da programiranje o kome je razmišljala kao izboru studija nije „ženski posao”. Ovim rečima se, kaže Sofija, mnogo puta nasmejala dok je bila u „blatnjavim situacijama” na terenu.

Ona dodaje da se na početku najviše plašila greške, ali da su joj u tome pomogle kolege koji su joj prepričavali svoja iskustva.

—Ko radi, taj i greši. Sve greške se mogu ispraviti, nažalost, postoje i one koje ne mogu, ali isto tako, ne smemo dozvoliti da nas to parališe — objašnjava Sofija.

Ovo mlada žena priznaje da je u svakom smislu ojačala na terenu i da joj je to bilo odlično iskustvo za lični i dalji profesionalni razvoj i napredak u NISU-u. Čovek mora izaći iz svoje zone komfora kako bi napredovao i napravio neku promenu, a Zagorka i Sofija su primeri koji pokazuju da ništa nije nedostižno i da lepši pol može da radi poslove koje društveni standardi nameću muškarcima.